Prije više od 4.000 godina, Bog se ukazao Abrahamu u Mezopotamiji i rekao mu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja svoga, i iz doma oca tvojega, u zemlju koju ću ti pokazati. I ja ću od tebe stvoriti velik narod." Abraham je poslušao Gospodina i ušao u obećanu zemlju Kanaan, gdje je živio zajedno sa svojim sinom Izakom i unukom Jacobom, koji je kasnije preimenovan u "Izrael."
Izrael i njegovih 12 sinova siđe u Egipat zbog gladi u zemlji kanaanskoj, i tamo se razmnožiše u moćan narod. Egipćani su se osjećali ugroženi od moćnog izraelskog naroda koji je živio među njima, pa su ih porobili i napravili njihove živote gorke u tvrdom ropstvu. Nakon 430 godina u Egiptu Mojsije ih izvede iz ropstva, zatim pređoše Crveno more i otiđoše u Arabiju, gdje su primili Božji zakon na Sinaju.
Generaciji Izraelaca koji su napustili Egipat s Mojsijem nije bilo dopušteno ući u obećanu zemlju zbog nedostatka vjere u Gospodina. Oni su bili prisiljeni lutati pustinjom 40 godina, sve dok nova generacija nije ustala da vjeruje u Gospodina i ušla u obećanu zemlju s Jošuom.
Tijekom 400 godina, 12 plemena Izraela su vladali suci prema zakonu Mojsijevu. Kad su htjeli imati kralja svih drugih naroda, Bog je postavio Saula da bude njihov kralj, koji je vladao nad njima 40 godina, a nakon toga kralja Davida koji je vladao 40 godina, te Davidovog sina Salomona, koji je vladao 40 godina. Tijekom vladavine Salomona, kraljevstvo Izraela je bilo na vrhuncu i prvi hram je izgrađen, ali zato što je Salomon okrenuo srce od Gospodina u svojoj starosti, Bog mu je rekao da njegov sin neće vladati nad 10 od 12 plemena.
Nakon smrti Salomona, kraljevstvo Izraela biva podijeljeno, a nad 10 sjevernih plemena je vladao niz zlih kraljeva, koji nisu potekli od Davida i Salomona. Ta Sjeverna kraljevsta su zadržala ime Izrael i na kraju imala Samariju kao svoj glavni grad. Manja južna kraljevstva su postala poznata kao kraljevstvo Juda, i imala su Jeruzalem kao svoj glavni grad, te su nad njima vladali potomci Davida. Od Druge knjige Kraljeva 16-og poglavlja, stanovnici južnih kraljevstva postaju poznati kao "Židovi" po imenu kraljevstva Juda.
Zbog zloće sjevernog kraljevstva Izraela, oni su svrgnuti i odvedeni u sužanjstvo Asircima. Izraelci koji su ostali su se izmješali s poganskim narodima koji su došli i okupirali zemlju. Ti ljudi će postati poznati kao Samarijanci, i 10 plemena Sjevernog Izraela nikad više neće biti nacija.
Južno judejsko kraljevstvo je na kraju odvedeno u ropstvo u Babilon kao kaznu za služenje drugim bogovima, te hram biva uništen, ali nakon 70 godina, Židovi su se vratili u Judeju, obnovili hram u Jeruzalemu, i nastavili su im kraljevati potomci Davida.
U vrijeme Krista, narod Judin je postao poznat kao Judeja i bio pod rimskom vlašću. Isus Krist i njegovi učenici propovijedali su Evanđelje u cijeloj Judeji u potrazi za izgubljenim ovcama doma Izraelova. Nakon 3 i pol godine službe, Židovi su odbacili Isusa kao svog Mesiju i uvjerili rimskog upravitelja da ga razapne. 3 dana kasnije, ponovno je ustao iz mrtvih i sam se pokazao živ svojim učenicima prije uspona do desne strane Ocu na Nebu.
Neposredno prije nego što je Isus bio razapet, prorokovao je da će kao kazna njegova odbacivanja, Jerusalem biti spaljen, hram će biti uništen, a Židovi će biti u izgnanstvu u svim narodima. Ovo proročanstvo se ispunilo u 70. godini kada je budući rimski car Tit osvojio Jeruzalem. Više od 1800 godina, Židovi su ostali razbacani po svim narodima.
Tada se 1948., dogodilo nemoguće. Država Izrael je osnovana, i Židovi su ponovno posjedovali obećanu zemlju. Mnogi kršćani su proglasili da je to čudo i blagoslov od Boga, ali dali je to zapravo bio blagoslov od Gospodina, ili su mračnije sile bile na poslu? Ovaj film ima odgovor.
