Prije više od 4000 godina u Mezopotamiji Gospod se ukaže Abramu i reče mu „Idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju, koju ću ti ja pokazati! Jer učinit ću te velikim narodom.“ Abraham posluša Gospodina i uputi se u Obećanu zemlju Kanaan gdje poživi sa sinom Izakom i unukom Jakovom, kasnije nazvan „Izrael“.
Glad i neimaština u zemlji kanaanskoj natjeraše Izraela i dvanaestoricu njegovih sinova u Egipat gdje njihovo brojno potomstvo izraste u moćan narod. Ugroženi brojnim izraelskim narodom, Egipćani ih baciše u okove ropstva. Nakon teških 430 godina, Mojsije izbavi izraelski narod od egipatske tiranije, zajedno pređoše Crveno more, a na putu prema Arabiji, na brdu Sinaj, primiše zakon Božji.
Otkad su predvođeni Mojsijem napustili Egipat, Izraelci nisu smjeli kročiti na tlo Obećane zemlje zbog nedostatka vjere u Gospodina. Tijekom četrdesetogodišnjega lutanja kroz Sinajsku pustinju, rođenjem novih naraštaja Izraelaca ponovno je rođena i vjera u Svevišnjega a Božji je narod ušao u Obećanu zemlju vođen Jošuom.
Dugih 400 godina, na čelu svakoga od 12 izraelskih plemena vladali su Sudci prema Zakonu Mojsijevu. Kada su poželjeli kralja kao drugi narodi, Gospodin postavi Šaula koji je izraelskim narodom vladao 40 godina. Nakon njega 40 je godina vladao Kralj David a sljedećih 40 godina njegov sin, Salomon. Tijekom vladavine Kralja Salomona, Kraljevstvo Izrael dostiže slavu zlatnoga doba kada biva podignut i prvi hram. No, kako se Salomon u poznoj dobi okrene od Gospodina, Bog mu reče da njegov sin neće biti vladar 10 izraelskih plemena.
Nakon smrti kralja Salomona, Kraljevstvo Izrael biva podijeljeno, a nad 10 sjevernih plemena vladahu zli kraljevi koji nisu nasljednici Davidovi i Salomonovi. Sjeverno Kraljevstvo zadržava naziv Izrael a Samarija postaje glavnim gradom. Jeruzalem je središte manjeg, Južnog Kraljevstva, znano kao Kraljevstvo Juda kojim vladaju potomci Davidovi. Knjiga o Kraljevima poglavlje 16 (2 Kr 16) govori o narodu Južnog Kraljevstva Juda prema kojemu su Židovi dobili ime.
Zbog zloće Izraela, Asirci osvojiše Sjeverno Kraljevstvo i veliki dio Izraelaca povedoše u sužanjstvo. Preostali se Izraelci miješahu s pridošlim poganskim narodima koji zaposjedoše njihovu zemlju. Ti su narodi poznati kao Samarijanci, a 10 plemena Sjevernoga Izraela nikada više neće postati jedinstveni narod.
Narod Južnog Kraljevstva Jude biva zarobljen i odveden u babilonsko ropstvo kao kazna za štovanje drugih bogova a hram biva uništen do temelja. No, nakon 70 godina, Židovi se vratiše u Judu, ponovno sagradiše hram u Jeruzalemu te Kraljevstvom ponovno zavladaše potomci iz roda Davidova.
U Kristovo doba, pod rimskom vlašću, postade Juda Judeja. Isus i njegovi učenici duž cijele Judeje propovijedahu Evanđelje Kristovo izgubljenim ovcama doma Izraelova. Nakon 3 i pol godine propovijedanja Božje riječi, Židovi se odrekoše Isusa kao svojega Mesije i uvjeriše rimskog namjesnika da ga razapne na križu. Tri dana kasnije, On uskrsne iz mrtvih i pokaza se učenicima svojim prije uzašašća na nebo da sjedi s desne Ocu.
Kratko prije Kristova raspeća on reče da će Jeruzalem biti spaljen, hram razoren a Židovi raseljeni kao kazna za odbacivanje Spasitelja. Proročanstvo biva ostvareno godine Gospodnje 70 kada budući rimski car Tit osvaja Jeruzalem. Više od 1800 godina Židovi su raseljeni svijetom.
Tada se 1948. godine dogodilo nemoguće. Utemeljena je Država Izrael a Židovi su ponovno dobili obećanu zemlju. Mnogi su kršćani proglasili to čudom i blagoslovom od Boga no, je li to doista bio božji blagoslov ili je to djelo mračnih sila? Ovaj film ima odgovor.
